Kapljice pelinkovca (19. rujna 2017. godine)

Koliko-toliko razuman čovjek se sigurno upita ima li smisla išta govoriti u društvu u kojem se što je razlog bezumniji to oko njega okuplja više ljudi.

Umjesto da odgovaraš na pitanja, probaj propitivati odgovore. Tako ponekad započinju i misao i bunt.

Odrastanje je precijenjeno. To je često odluka da se više nećeš baviti važnim stvarima i da ćeš se početi baviti "važnim" stvarima.

U ovoj zemlji "ljevičarima" nazivaju sve one koji nisu zadrti nacionalisti, a čak ni tih nema mnogo. Hrvatska ljeta gospodnjeg 2017.

Kako to da postoje salonski ljevičari, a ne postoje salonski desničari?

Predsjednica kaže da moramo stvarati ljude za budućnost. Zamišljam budućnost u kojoj su ljudi koje stvaramo kao naša predsjednica.

Riječ desetljeća: kakistokracija - država koju vode njeni najnekvalificiraniji i / ili najbeskrupulozniji građani.

Znanost je vještina postavljanja pitanja na koja se može dobiti jasan odgovor. Vjerojatno je netko to već rekao prije mene.

Ako prirodna znanost "nema odgovora" na neka pitanja, to i dalje ne znači da na ta pitanja trebaju odgovarati "druge discipline". To često znači da su pitanja loše postavljena.

Znanost nije uzajamno milovanje idiotskih glava.

Znači, treba osloboditi fiziku i biologiju od "bubanja činjenica", a nastaviti kreativno podučavanje vjeronauka? Deideologizirano, nema šta.

Tipu je "ideološki zaslijepljen" svatko tko ne šljivi crkvene dogme. Kaže da su takvi ekstremni anarho-ljevičari.

Pročitah da u nas postoje "katolički znanstvenici" kao posebna kategorija? Imam dojam da ne misle na Bruna, Kopernika i Galilea.

Najbolji su mi pravnici koji nam u svakoj situaciji, nanovo i posebno, objašnjavaju što je to dobra praksa i što su to "nepisana pravila". Normalne institucije imaju pisana pravila. Nepisana pravila ima mafija.

U hrvatskoj je znanosti, ako želiš sačuvati i ono malo ispravnosti i integriteta, nemoguće biti bilo što drugo nego marginalac, autsajder i cinik. S kime god marširaš, sigurno ćeš biti u krivom društvu. Osim ako vas nije troje-četvero, a i tad moraš imati mnogo sreće.

- Ja se bojim zajedništva. Bojim se i zajedništva "u ljubavi": oni su zajedno, a tko nije s njima, taj je na drugoj strani.

- Moraš se više potruditi Winstone. Nije lako postati normalan.

Kafić se zove Anera, cijeli faks, a i šire ide u njega, a malo tko je čitao Ognjište Mile Budaka. Ja sam popio jednu kavu. S rezervom.

Identitet je zajebana stvar. Ako ga nisi sam sebi stvorio, onda ćeš ga morati uzeti od tate, mame, djeda, babe i tako to ode do stoljeća sedmog.

Kad se kulturna i jezična isključivost i totalitarnost demokratski legitimiraju onda se to više ne zove totalitarnost nego volja većine.

I. Z. Čičak reče: "Mrkoci je pisao o etabliranom zlu, o komunizmu koji su IDIOTI poput Picassa ili Nerude glorificirali". Nisam čitao Mrkocijevu knjgu, ali nekako mi se čini da pokret prevrednovanja svih vrijednosti u nas lagano poprima groteskne razmjere.

Lijepo li je biti socijaldemokrat s menadžerskim ugovorom! Uh!

Sad nije pristojno ni politički korektno reći domaći izdajnik. Treba borac protiv komunizma.

Postoji "individualac" koji se distancira od kolektiva i onaj koji na njega želi uzjašiti. Ovi prvi su u nas rijetki, drugi su pravilo.

Nije li smiješno da u nas liberali, libertarijanci i ostali "individualci-kontra-kolektiva" toliko vole pozirati u odijelima, leptir-mašnama i kravatama?

Postoje sustavi koji svoju egzistenciju duguju neprekidnom rastu. Agresivni rakovi, epidemije, lavine, požari ... I kapitalizam.

Predviđanja su teška, posebno kad se radi o budućnosti.

-- danska narodna, Yogi Berra, Niels Bohr, Mark Twain i naši ekonomski analitičari

U Americi živi Donald Duck
On uvijek pjeva: "Kvak, kvak, kvak!"

Pravo obrazovanje ne rezultira ni ishodom ni lako opisivom vještinom niti se njegov uspjeh može opisati nizom plusića u tablici.

Kod nas fizičari objašnjavaju javnosti da Sudac ne može biti na dva mjesta u isto vrijeme niti levitirati. I nakon toga ih prozivaju antifama. Eto ti znanosti u hrvatskom kontekstu.

Kaže tip da vjeronauk nije uveden '91 nego vraćen nakon što su ga komunisti izbacili. Slijedi nam dakle vraćanje šibe i klečanja na kukuruzu.

Kaže tip: "Cijenim ja fizičare, pogotovo ako su pravi Hrvati i katolici."

Bosch, detalj
<< Eskapizam salonskog pripetavanja Nekoliko crtica o ljubavi... >>

Zadnji put osvježeno 19. rujna 2017. godine