Kalendar 2021: studeni (24. siječnja 2022. godine)

Studeni mi teško pada. Moglo bi se reći čak i da ga ne podnosim. Imam teoriju da najviše mrzimo mjesece u kojima smo rođeni pa je moja odbojnost možda posljedica toga što svakog studenog nastupa ono zbrajanje još jedne godine kad se i opet osvrćemo unatrag, potpuno uzaludno, zbrajali ili ne zbrajali sve nam je isto. Tu se radi više o nekom užasu zbog vremena koje nam sve brže odmiče, a na toj nizbrdici nikako ne možemo prikočiti. Bojimo se svake krivine koja će iskočiti i znamo da će svako iduće skretanje biti sve teže jer kočnice ne rade. Kažu da bismo se trebali opustiti i uživati u vožnji, no kako se brzina povećava, to postaje moguće jedino psihopatima i zen mudracima. Tako je svima, ako to koga tješi.

Izvan toga, studeni ne podnosim zbog nedostatka svjetla i topline, zbog vlage i ljepljivosti, zbog konačnog uništenja svakog znaka ljeta. Studeni je zločinac, ubojica lipnja. November has tied me to an old dead tree, send word to April to rescue me, kaže Tom Waits, a i ja mislim tako nekako, iako se ja poradujem već i ožujku.

Prvog studenog krenuli smo preko Sljemena do Stubice. Na putu tamo zastali smo ispod linije nove žičare. Šuma je bila uglavnom siva i smeđa, ali vidjelo se još ponegdje i jarke žute pa i zelene (iznad).

Zastajali smo u dvorcu u Stubičkom Golubovcu, a onda u dvorcu Oršić u Gornjoj Stubici (iznad).

Tamo smo vidjeli mladu mačku kojoj sam dao ime Nefertiti (iznad). Ne mogu baš garantirati da je ženka, ali bilo je nešto u njenoj (?) eleganciji što me je navelo na takav zaključak.

Na povratku smo opet išli preko Sljemena, dok je svjetlost postajala sve slabija. Stigli smo zastati kraj Centra za travnjaštvo, gdje se i ne može ući, ali je prilaz kroz drveće lijep (iznad).

A stigli smo i čak dva puta zastati da vidimo Medvedgrad. Prvi put (iznad; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji)...

... i drugi put, na samom izmaku dana (iznad).

Sedmog studenog otišli smo na Plešivicu. Dan je bio lijep i uglavnom sunčan, a šetali smo iznad naselja Plešivice, a ispod samog vrha. Iz te je šetnje ostala fotografija (iznad). Pogled niz Jurjevčane.

Sedamnaestog studenog sam opet bio u Vinogradskoj bolnici, a na povratku kući sam opet zastao u dvorištu Richterove vile (iznad).

Osamnaestog studenog smo otišli u Kumrovec. Spustili smo se od spomen-doma gdje smo vidjeli starog mačjeg poznanika...

... sve do nekadašnje političke škole (iznad).

A onda smo prošetali oko eko-sela (iznad)...

... sve do vile Kumrovec (iznad).

Iznad vile je skrivena i skoro zaboravljena staza oko koje rastu pavitina i imela (iznad).

Dvadesetog studenog smo otišli u Gorski kotar, prvo u Fužine. Tamo je bilo poprilično ljudi, a dan je bio svijetao i sunčan, iako sigurno ne i topao (iznad).

Prošetali smo oko fužinskog jezera Bajer. Narančasta bova je topli komadić svjetlosti na pozadini od hladnog i plavog (iznad). Studeni.

Autoput preko jezera provodi nadvožnjak (iznad).

Njegovi stupovi izgledaju kao ukazanje kad ih svjetlost pogodno obasja u pravom dobu dana (iznad).

Na povratku smo otišli do Mrzle Vodice (iznad; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji)...

... a onda oko Lokvarskog jezera i kroz Lokve nazad kući. Ima jedna crkvica i široki parking malo izvan Lokava gdje obično stanemo da pojedemo sendvič i pogledamo Lokve (iznad). Dani su sve kraći.

Dvadeset prvog studenog krenuli smo, i opet, prema Kostanjevici na Krki. Dan nije obećavao i počeo je prilično tmurno, a tako je bilo i kad sam zastao kraj Račje vasi da fotografiram žute cvjetove repice (iznad). Barem malo boje u sveopćem sivilu.

No, već samo pola sata kasnije, sunce je počelo probijati oblake i malo pomalo grijalo dijelove tla koji su se još dali ugrijati. Žuto i žuto-zeleno u sivom i plavom, pokraj vode i mosta. Kao slika.

Prvo smo otišli do kostanjevičke škole (iznad). Listovi lokvanja su bili već skoro smeđi.

A onda smo pješačili po livadama na kojima su pasli konji (iznad), pored potočića...

... a toranj Galerije se sve jasnije razaznavao kroz maglu kako smo mu se približavali (iznad).

Prasac Gao Menga i njegova kuća zračili su sjajem koji dotad nismo vidjeli (iznad). Svatko tko dođe u Galeriju "Božidar Jakac" u Kostanjevici na Krki mora potapšati prasca Gao Menga inače gubi barem dva boda.

U Mariji Gorici je 29. studenog pao snijeg, a bilo ga je i tridesetog studenog kad sam fotografirao purpurnu rudbekiju (iznad). Rudbekije su neumorne biljke.

Stao sam i da i opet fotografiram svoj već uobičajeni motiv marijagoričkog zvonika koji izranja iz livade prekrivene snijegom. Imela i mraz. Studeni.

<< Kalendar 2021: listopad

Kalendar 2021: prosinac >>

Zadnji put osvježeno 24. siječnja 2022. godine