Kalendar 2021: lipanj (14. studenog 2021. godine)

Polje, Dubravica (Sutla)

Polje u Dubravici (Sutla), 11. 6. 2021.

Prvih desetak dana lipnja sam bio u bolnici, a onda jedva dočekao da od nje pobjegnem, barem privremeno.

Jedanaestog lipnja smo otišli u Kumrovec, a na putu tamo zastali smo u Dubravici, da pokušam fotografirati svjetlo na polju (iznad). Malo prije devet, dok smo se vraćali i dok me je moja Goga kritizirala kako sam slab partizan, običan teoretičar te da se moram boriti sa svojom bolešću, uzeti štuc u ruke, a ne gubiti žestinu samo tako, upalim ja radio da čujem vijesti.

A na radiju Ivica Prtenjača, vodi neku emisiju pa kaže, I evo, prije vijesti, jedan dragulj s bespuća interneta – Džoni Štulić prepjevao je Leonarda Cohena. Mislim ja, koja je to, pa mora biti Partizan, koje li slučajnosti čovječe, a nas dvoje upravo o tome govorimo (ono "štuc u ruke" je Štulićev slobodni prepjev Cohena – štuc je kratka ili skraćena puška)! Pusti tako Prtenjača "Štulića", a ono nije Štulić nego Šiber i njegova supruga (!), kunem se svime, smrznuli smo se kad smo se čuli na Prvom programu Hrvatskog radija, kaže Goga Čuj mene! u dijelu gdje ona pripomogne Kroz čempres vjetar duva i kroz groblja vjetar duva. Skinuo Prtenjača s bespuća interneta ili mu je netko poslao, a ono s >> mog Youtube kanala! Možda nije ništa posumnjao jer se nisam potpisao u videu. Fotografija na kraju videa (ispod) je portret Josipa Šibera, >> o kojem sam pisao prije više od šest godina.

Dvanaestog lipnja smo otišli u dolinu Gračnice, na Liscu i u Jurklošter. Fotografije ipak nisu bile pamtljive, ostala mi je jedna lijepa pod hrastom iznad crkve sv. Lovrenca (ispod)...

Iznad crkve sv. Lovrenca (Lisca)

Iznad crkve sv. Lovrenca (Lisca), 12. 6. 2021.

... i ovaj kranjski ljiljan (Lilium carniolicum; kod nas se ovaj cvijet smatra ugroženom vrstom) s vrha Lisce (ispod).

Kranjski ljiljan na vrhu Lisce

Kranjski ljiljan na vrhu Lisce, 12. 6. 2021.

Trinaestog lipnja, na svetog Antuna, otišli smo do Lovića Prekriškog, ali i otamo mi je ostalo samo ovo malo neoštrog ljubičastog u žutom (ispod; radi se vjerojatno o ptičjoj grahorici, Vicia cracca). Može biti da sam više hodao i disao, a manje fotografirao tih dana.

Cvijeće u žitu na Loviću Prekriškom

Cvijeće u žitu na Loviću Prekriškom, 13. 6. 2021.

Treba nam vrijeme, premda to može izgledati kukavički, kao bijeg od borbe. No, što je uostalom život nego raspored vremena? Raspored onih trenutaka koje očajnički tražimo i koji su razlog da živimo, iako se radi samo o rasporedu konačnog vremena – onog koje nam je ostalo. Stoga, iako lijepe trenutke raspoređujemo prije onih ružnih, koji će sigurno doći, ne smatramo to kukavičkim, nego zapravo životom samim, razlogom da se živi i podnosi sve ono grozno što nas čeka.

Uostalom, da je život isključivo racionalan ne bi ga vrijedilo živjeti. Kad se okrenemo i prebrojimo zbog čega žalimo, a zbog čega smo sretni, među stvarima zbog kojih žalimo bit će uglavnom one koje društvo naziva odgovornim i racionalnim, a među onima zbog kojih smo sretni, one koje društvo naziva neodgovornim i iracionalnim, zbog kojih nas je okolina, kad smo ih počinjavali, glasno ili potajno osuđivala.

Devetnaestog lipnja krenuli smo prema Rogaškoj Slatini, a zastali u Olimju. S Jelenovog grebena je lijep pogled na crkvu i samostan (ispod).

Crkva i samostan u Olimju

Crkva i samostan u Olimju, 19. 6. 2021.

Pred crkvom su bili bijeli lopoči (Nymphaea alba, ispod).

Bijeli lopoči pred crkvom u Olimju

Bijeli lopoči pred crkvom u Olimju, 19. 6. 2021.

U Rogaškoj Slatini smo zastali na kolodvoru i kod gradske tržnice, zbog svjetlosti (ispod).

Rogaška Slatina

Rogaška Slatina, 19. 6. 2021.

S položaja negdje blizu kapele sv. Ane fotografirao sam zgrade na Zdraviliškom trgu (ispod, >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji),

Rogaška Slatina

Rogaška Slatina, 19. 6. 2021.

Pred Trgom stoji spomenik iz NOBa (ispod). Na spomeniku je popis imena poginulih u Drugom svjetskom ratu, a piše i:

Svetal spomin nas z onimi prepleta
Ki padli so jugoslovanska zemlja zate

Nikome zasad nije palo na pamet da stuca ono jugoslovanska i upiše slovenska, što je kod nas uobičajena rabota.

Rogaška Slatina

Rogaška Slatina, 19. 6. 2021.

Dvadeset drugog lipnja smo otišli u Gornju Stubicu. Stali smo, naravno, kod Matije (ispod; kliknite na fotografije da ih prikažete u dvostrukoj rezoluciji). To je možda i najljepši spomenik u Hrvatskoj, iako ga slabo paze.

Spomenik seljačkoj buni u Gornjoj Stubici

Spomenik seljačkoj buni u Gornjoj Stubici, 22. 6. 2021.

Na sporednom ulazu u dvorac Oršić, iz parka, su stupovi (ispod). Oni neizravno osvijetljeni svjetlošću raspršenom s neba su plavi, a oni koji primaju svjetlost odbijenu s toplih i obojenih zidova dvorca i s tla su narančasti. Objekti u suštini nemaju boju po sebi, njihova boja se realizira tek u međudjelovanju s okolinom. Ovo pogotovo vrijedi za "bijele" objekte.

Dvorac Oršić u Gornjoj Stubici

Dvorac Oršić u Gornjoj Stubici, 22. 6. 2021.

Dvadeset četvrtog lipnja, nakon duge bolesti, umrla je Ljubica Velan. Dragu Ljubicu poznavao sam uglavnom s Facebooka, ali jednom sam joj, u Muzeju suvremene umjetnosti, stisnuo ruku na svoje veliko zadovoljstvo kad se toga sjetim. Pohrlila je tišini u kojoj se disanje ne čuje. Svijet će biti ružnije mjesto bez nje.

Nekoliko dana prije smrti poslala mi je svoju zbirku pjesama Ptice svagdana iz koje navodim njenu pjesmu Prekomjerna doza:

PREKOMJERNA DOZA

Udisala
sam
ljubav pohlepno,
riba na suhom.
Samo bih
ponekad
izdahnula
izlomljenim
stihom
bez
rime.
Sada
tonem
u
zelenu dubinu,
zabranjujem
si
govor
i
hrlim
tišini
u
kojoj
se
disanje
ne čuje.

Dvadeset šestog lipnja otišli smo prema Gorskom kotaru i zastali u Ravnoj Gori da i opet pogledamo na Bjelolasicu (ispod). >> U svibnju je ovdje sve bilo puno maslačaka i zeleno, a sad je žuto i suho i skupljeno u bale sijena, a na vrhu Bjelolasice nema snijega. Ipak je lipanj.

Na povratku smo, na samom kraju dana, skrenuli u Lukovdol da kod spomenika pojedemo sendvič i popijemo pivo. Ja sam opalio i nekoliko fotografija iako žive svjetlosti više nije bilo.

Pogled na Bjelolasicu iz Ravne Gore

Pogled na Bjelolasicu iz Ravne Gore, 26. 6. 2021.

Dvadeset devetog lipnja fotografirao sam mačku Martu u jednoj od svojih karakterističnih mačjih poza pred cvjetovima djevojačkog oka (Coreopsis grandiflora, ispod). Taj je dan bila prava mačja vrućina! Da čovjek cijeli život slika samo mačke, vjerojatno mu ni to nikad ne bi dosadilo.

Zapravo, ne treba se opterećivati nimalo više nego što je nužno radom i obavezama. Mačke to najbolje znaju. Važno je da smo koliko-toliko zdravi. Jedna od velikih prednosti zdravlja je to što ljudima možeš ugoditi i razveseliti ih. Možeš im nešto fino skuhati, možeš im nešto lijepo ispričati ili pokazati, možeš ih negdje odvesti, možeš s njima na obalu i u more, sunčati se i plivati u zdravlju i smijehu. Možeš se smijati s njima bez ikakve zadrške, jer nikoga ništa ne boli i možete, evo baš sad, otići gdje god hoćete, samo ako hoćete, jer ste zdravi i ništa vas u tome ne sprječava. Pa iako nam se ponekad, kad smo zdravi, to što dragim ljudima ugađamo i pomažemo učini i kao obveza ili teret, zapravo se radi o daru koji im dajemo i koji i nas veseli, a kojeg bez zdravlja ne bi bilo. Jedna od ružnih strana bolesti je i to što više ne možemo tako darivati one koje volimo.

Mačka Marta u Kraju Donjem

Mačka Marta u Kraju Donjem, 28. 6. 2021.

<< Kalendar 2021: svibanj Kalendar 2021: srpanj >>

Zadnji put osvježeno 14. studenog 2021. godine