Iz Ljubljane zaobilazno (18. prosinca 2014. godine, materijal iz 14.12.2014)

Obično krenem iz Jamove pa onda na autoput. Grosuplje, krivine kod Ivančne Gorice, Mirna Peč. A onda već miriše Zagreb. Oko Otočca pa prema Drnovu i već sam kod Brežica. To je skoro doma.

Jedan put treba malo i drukčije. Odvojiti se prema Lavrici, pa kroz Škofljicu do Turjaka (iznad). Put se prema ovom dvorcu spušta. Na spomen-ploči piše:

Dvorac je u prilično slabom stanju, premda je ulazni dio nedavno obnovljen. Na stražnjem zidu fotografiram sačuvani grb (ispod).

Još malo niže je Ribnica. Zastrašujuće mjesto u prosincu. Ovdje je bila partizanska bolnica, a spomenik Janeza Boljka iz 1959. predstavlja partizansku obitelj (ispod).

Iz parka oko zgrade bolnice, ribničkog "grada" vidi se impresivna crkva s dva tornja koju je projektirao isti onaj arhitekt Plečnik kojim se Ljubljana ponosi (ispod).

Nema skoro nikog u Ribnici, a atmosfera je zagonetna i strašna. Sa zidova grada visi kostur u metalnom kavezu (ispod). Gleda na nas i smije se dok prolazimo. Desnom rukom ljulja kavez tako da škripi. Valjda mu nedostaje društvo.

Kroz Ribnicu prolazi rijeka koju prelazi nekoliko mostova (ispod). Patke pored nas plivaju bez glasa. Prosinac je topao i tmuran.

Prije Kočevja se odvajamo prema sjeveru, prema Novom Mestu. Stajemo opet u Soteski.

U Soteski je propali dvorac, sav zarastao u bršljan, "po Valvasorjevem mnenju eden najlepših v deželi Kranjski". Oko njega su šarene košnice.

Od renesansnog parka dvorca ostao je samo ulaz i vrtni paviljon djetelinskog tlocrta poznat kao Vražji toranj (Hudičev turn; ispod).

Sve je čudno na ovom putu. Ili je samo takav dan. Prosinac.

Zadnji put osvježeno 18. prosinca 2014. godine