Skica Instituta za fiziku (26. ožujak 2010. godine)

institute, building, sketch, skica, trees, grass

Institut za fiziku, kao i svaka institucija, ima svoju povijest. Ta povijest je više ili manje slavna, s usponima i padovima i ljudima koji su kroz Institut prošli i otišli. Kad kažemo "institucija" obično ne pomislimo na ljude, nego na zgradu u koju ti ljudi svakodnevno dolaze. No, kao što rekoh u jednom prethodnom postu, zgrade imaju neugodnu tendenciju da traju duže od ljudi. To može biti iritantno, a čovjek se može i jednostavno naviknuti na to i prihvatiti tu zgradu kao dio svog svijeta. Zgrada Instituta je geometrijski trivijalna. Možda je to i prigodno za Institut koji se bavi fizikom, a fizika je znanost koja često aproksimira krave sferama, kao što je to opće poznato. Gledano odozgo, Institut izgleda kao tri kvadra povezana dvama manjim kvadrima/hodnicima (vidi sliku ispod).

institute, physics, tlocrt, scheme

Veliki kvadri su dobili inspirativna imena, "prvo krilo", "drugo krilo" i "treće krilo". Ja većinu vremena provodim u drugom krilu. Po mom mišljenju, najljepši dio Instituta je mali parkić oko njega s mnogo drveća. Drveće je već staro, a neki primjerci su impresivni. Mirno podsjećaju da su tu već dugo.

Institut su dizajnirali u to doba poznati zagrebački arhitekti Čanković i Ostrogović (Arhitektonski projektni biro "Ostrogović"), bilo je to vrijeme kad se Zagreb vjerojatno mogao malo bolje ponositi svojom arhitekturom nego danas. Prema riječima institutskih seniora, arhitektura je bila prilično avangardna za to vrijeme i prilagođena potrebama fizikalnih laboratorija, koji su se u završenu zgradu počeli useljavati 1966., 1967. godine. Profesor Milan Čanković je i danas na arhitektonskom fakultetu ("Bavi se urbanističkim, projektantskim, znanstvenim i nastavnim radom na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Projektirao i izveo, uz ostale, sveučilišne, hotelske i stambene zgrade: Laboratorije FSB-a, 1967-1974., PMF, 1979-1998; nadogradnja FF-a, 1996-1998; Hotel u Josipdolu, 1978; Stambeno-poslovni niz u Ogulinu, 1969.", prema www.arhitekt.hr na dan 26. ožujka 2010. godine).

Skica koju predstavljam u ovom postu nastala je u jesen prošle godine (2009.) kad sam se izrazito mučio s prestajanjem pušenja. Već sam bio nepušač oko pola godine, ali uhvatila me neka kriza, tjeskoba, dolazio sam jutrima nervozan i nisam znao što bih sa sobom. I tako je tehnička olovka zamijenila cigaretu uz jutarnju kavu. Sjedio sam na mjestu označenom crvenom točkicom na tlocrtu iznad, a pogledom i crtežom sam zahvatio otprilike područje između dviju crtkanih linija. Svako jutro oko 09:30, kad su sjene bile na istom mjestu, ja bih polako ispijao kavicu i dodavao crtice na skicu. I tako je to trajalo desetak dana, sve dok se opet nisam skulirao. Na žalost, crtež nije završen, ali poslužio je svojoj svrsi, a to je najvažnije.

tree, windows, institute, physics

Na crtež sam već bio zaboravio, a otkrio sam ga prije par dana sasvim slučajno, spremajući ured. On je neka vrsta pušačkog testamenta, destilirane ovisničke muke/strasti (passion). Svaka crtica mijenja jedan dim. Tehničkom olovkom protiv cigarete. Ako nekome pomogne, ja ću biti sretan.

building, grass, bush

NADOPUNA: (23. rujna 2012. godine) Sređujući arhivu crteža, pronašao sam još jednu zgodnu skicu Instituta za fiziku načinjenu drukčijom tehnikom, u 2011. godini (slika ispod).

Institut za fiziku, obojeni papir, olovka, bijela pastela

NADOPUNA: (2. rujna 2015. godine) Prof. dr. sc. Milan Čanković dipl. ing. arh. preminuo je 2011. godine, a umirovljen je 2004. godine (podatak >> Društva arhitekata Zagreba).

<< Dzi kamenčići DNA toroidi >>

Zadnji put osvježeno 2. rujna 2015. godine