Haludovo (11. lipnja 2014. godine)

Haludovo

Malinsku redovito zaobilazim kad sam na Krku. Previše ljudi. No, početkom lipnja smognem snage da malo provirim. Još uvijek nema one luđačke gužve kakva će ovdje biti sredinom srpnja.

Prije centra Malinske skrećem na Put Haludova, a onda negdje gore ostavim auto. Pored neke od ruina, možda jedne od onih koje se koliko-toliko održavaju (iznad).

Haludovo

Turisti se danas uglavnom kupaju negdje ispod tih ruina, na šetnici uz obalu gdje se još mogu vidjeti neobične betonske konstrukcije. Na primjer, desetak centimetara visoki cilindri, radijusa 1.5 metara namijenjeni uživanju na suncu. Možda je nekad iznad toga bio kakav suncobran. Prije četrdesetak godina kad je Haludovo izgrađeno.

Haludovo

Nama je Haludovo samo početna točka za pješačenje. Ne kupamo se ovdje. Mnogo je ljudi, a i prisutnost tih grozomornih ruševina nam je pomalo sablasna.

Haludovo

U brdu iznad obale isprepliću se popločane staze, brojni nizovi stepenica koji završavaju u šikari, teniski tereni iz kojih rastu smokve.

Haludovo

A na vrhu svega toga, ponad opasno rđavog mini-golf terena, danas u šumi, još se vidi biser Haludova, glavna zgrada hotelskog kompleksa (iznad i ispod).

Haludovo

Pristup nezaposlenima je, naravno, zabranjen, a ni meni se ne da unutra. Nekako mi ne ulijeva povjerenje, imam dojam da bi mi se svaki čas nešto moglo sručiti na glavu.

Haludovo

U tom napuštenom terenu caruju ptice. Naravno, kosovi koji se jave ujutro dok još nije žega i popodne kad se sunce umori. Ali ima i vrabaca, zeba, ptica kojima uopće ne znam ime, a i golubova koji izgledaju mnogo zdravije od onih zagrebačkih (iznad). I ne boje se. Možda ne vide prečesto ljude.

Haludovo

Beton proždire neumorno bilje, probija se kroz njega, a onda ga opasuje da ga sažvače, zdrobi i samelje. Pored parkirališta je oleander i miriše na med, ali pravi pobjednik ove sage o prolaznoj slavi je grm kojem ne znam ni ime.

Haludovo

Svjetlost je u Haludovu i danas razigrana kao i u njegovim najboljim danima. Na betonskim rešetkama pleše crveno i ljubičasto pa plavo u sjeni.

Haludovo

Oleanderi i palme gube bitku s bezimenim biljem. I njih će, kao i beton, progutati vrijeme. Preživjet će žižula i hrast, bagrem i borovica. Ostalome ne znam ime.

Haludovo

Neposredno uz obalu, ima zgrada koje su donekle očuvane (ispod). U Ribarskom selu sam se poželio odmoriti među lukovima.

Haludovo

Mi idemo dalje. Tek smo na početku puta. Treba proći Rajskom cestom, uz borove, dok je još široka pa dalje, nakon četrdesetak minuta hoda kad postane uska stazica i kad borova više nema. Tamo negdje, gdje turist obično odustaje, a jahte ne mogu pristati, tamo negdje ćemo se danas okupati.

<< Gomirje Košljun >>

Zadnji put osvježeno 11. lipnja 2014. godine