Dizajn peludnih apertura (14. listopada 2020. godine)

Jedan od razloga koji me je povukao u biološku fiziku je i ideja da je dizajn posljedica evolucijskog procesa, odn. da se funkcionalna rješenja problema koje postavlja život mogu dobiti kontinuiranim evolucijskim unapređenjem.

Mehanička funkcionalnost preduvjet je za evolucijsku uspješnost, stoga mehanika i evolucija moraju imati nešto zajedničko. Ova me je ideja vodila i u istraživanju virusa gdje sam evolucijske povezanosti među virusima tražio u uvjetima koji svaki virus mora ispuniti da bi opstao, a to je da je donekle stabilan u izvanstaničnoj okolini, odn. da je barem donekle otporan na promjene parametara te okoline.

>> U radu kojeg sam prošli tjedan objavio s Anžeom Božičem s Instituta Jožef Stefan u Ljubljani, ova je ideja nastavljena i u istraživanju sustava koji mi je pogotovo drag, a radi se o zrnima peludi. Za razliku od virusa, zrna peludi moguće je naći i u fosilnom obliku pa postoje dobri izgledi da bi se evolucija mehanike peludi mogla proučavati na mnogo dužem vremenskom intervalu.

Svi koji prate ovaj blog znaju da sam ja i slikar cvijeća pa je posebno zgodno da o cvijeću progovorim i na drukčiji način – cvijet je zapravo cvijet prvenstveno po tučku i prašniku, a pelud koju raznose vjetar i kukci je začetak novog biljnog života bez kojeg bi bilo nemoguće zamisliti i naš život.

>> U našem smo radu istraživali isušivanje peludi koje se događa u prijenosu s cvijeta na cvijet te identificirali mehanizme koji sprečavaju potpuno isušivanje - radi se o specifičnoj deformaciji zrna peludi koja efektivno začepljuje i štiti zrno. Taj smo proces sveli na fizikalni problem kolapsa ljusaka pod tlakom, poznat recimo u kontekstu otpornosti podmornica na tlak vode u dubini, a i u običnoj ispuhanoj lopti.

Za široku zainteresiranu javnost pripremio sam i bogato ilustriran dokument koji opisuje naše istraživanje i koji je nadam se posve čitljiv i za one koji ne poznaju dobro ni biologiju ni fiziku cvijeća. >> Evo linka na PDF tog dokumenta. Taj dokument uključuje i moje akvarele cvijeća od kojih ste tri već vidjeli na ovom blogu (japanska trešnja, cikorija i kokotić), a jedan (betonika) dosad nije objavljivan, a nastao je na jednoj krčkoj stijeni uz more.

Anže i ja smo i ranije radili zajedno na fizici virusa, no ovo je naš prvi rad u za nas posve novom području, a namjeravamo i ustrajati u istraživanju cvijeća. Ima li uostalom ljepšeg i važnijeg sustava?

Za one kojima se ne da čitati puno teksta, pripremio sam i video zapis sa slikama i naracijom (na engleskom) pa poslušajte u prozoru ispod (stream s YouTubea).

A evo i punog popisa dodatnih materijala koji se tiču članka s linkovima:

<< Ružičasti slak .

Zadnji put osvježeno: 14. listopada 2020. godine