Darwin, NASA i cijepljenje (14. siječnja 2017. godine)

DARWIN, DINOSAURI I INTELIGENCIJA ROJA

Darwin je stareći sve manje vjerovao u Boga, pogotovo nakon smrti svoje kćeri Annie. A bit će i da je razmišljanje o evoluciji imalo neke veze s tim. Kako god bilo, nije u vezi s tim htio biti agresivan i nije se volio izjašnjavati kao ateist nego se uglavnom nazivao agnostikom.

U jednom razgovoru s Büchnerom i Avelingom koji su smatrali da je ateizam korektnija i poštenija denominacija, premda možda agresivnija, navodno je izjavio [1]:

"Zašto biste bili tako agresivni? Dobiva li se išta pokušavajući nametnuti te nove ideje gomili čovječanstva? Sve je to fino za obrazovane, kulturne i promišljene ljude; ali jesu li gomile sazrele za to?"

Isti je takav oprezan stav imao i prema svojoj teoriji evolucije oko koje se nije volio svađati, pogotovo ne s bilo kim. Darwin je bio neka vrsta cinika, valjda.

Mi smo ipak imali sreće da su se umjesto njega svađali manje cinični i gorljiviji ljudi od njega, premda teorija ni danas nije za "gomilu čovječanstva" (mass of mankind) kako ju je Darwin nazivao.

Danas znatan postotak ljudi ne vjeruje u postojanje dinosaura, a po jednoj anketi 41 % ispitanika u SADu vjeruje da su ljudi i dinosauri živjeli istovremeno. U SADu oko 40 % ispitanika ne vjeruje da su se ljudi razvili od jednostavnijih organizama, odn. ne vjeruje u evoluciju. Još 20 % nije sigurno.

[1] Prema E. B. Aveling, The religious views of Charles Darwin, 1883, London: Freethought Publishing Company.

Alosaur

Rekonstrukcija kostura alosaura u muzeju u Christchurchu, Novi Zeland.

NASA I HRVATI

Apollo 8 bila je prva misija s astronautima koja je napustila Zemljinu orbitu, zaokrenula oko Mjeseca na Božić 1968. godine i vratila se natrag. Iz orbite oko Mjeseca fotografirali su Zemlju.

Danas mnogi, uključujući i inženjere, doktore fizike i sveučilišne profesore smatraju da je većina toga teška izmišljotina i podla prevara NASE koja svoj narod, a i cijeli svijet vuče za nos već barem pedeset godina. Postoji ogroman broj referenci koje bi se u tom smislu mogle navesti.

Postotak onih koji ne vjeruju u slijetanje na Mjesec varira ponešto od države do države. Po nekim anketama oko 30 % Amerikanaca, 25-50 % Britanaca i tridesetak posto Rusa ne vjeruje u slijetanje čovjeka na Mjesec. Zanimljivo bi bilo znati koliki je postotak Hrvata - nisam uspio doći do tog broja, ali slutim da je ogroman.

Zemlja fotografirana s Mjeseca

Fotografija Zemlje iz Mjesečeve orbite iz misije Apollo 8 (1968. godine).

CIJEPLJENJE PROTIV ZAKRČENJA MOZGA

U svojim sam javnim nastupima govorio o mnogim osjetljivim temama. O antifašizmu, domoljublju, hrvatstvu, kršćanstvu, katoličkoj crkvi, globalnom zatopljenju, pobačaju, "trojnom" roditeljstvu, genetičkom inženjeringu ... ali imam dojam da sam najviše bio napadan kad sam govorio o cijepljenju. Te da ja nisam ekspert, te da postoje liječnici i doktori medicine koji tvrde drukčije od mene i koji su dokazali da je cijepljenje štetno, da je opće poznato da je Andrew Wakefield pokazao da cijepljenje uzrokuje autizam, da je upitno postoji li uopće memorija imunog sustava i da se od lupeža i lažljivaca u povijesti radi heroje. Da je Edward Jenner bio častohlepni gad, a da je cijela priča o kravljim boginjama izmišljotina, da cijepljenje protiv dječje paralize ne utječe na smanjenje broja oboljelih nego se radi o promjeni dijagnostičke procedure bolesti u isto doba kad se cjepivo uvelo pa se samo čini da broj oboljelih pada, a zapravo se neka stanja više ne dijagnosticiraju...

Zapravo mi je nemoguće nabrojati sve što sam čuo, sve moguće bezvezne podatke, nabacane koincidencije, navodne korelacije koje su samo simultanosti, sve moguće statističke pogreške koje se mogu načiniti u analizi skupa podataka. Možeš ti pričati koliko hoćeš da cijepljenje dobrim cjepivom nužno nosi mali rizik za svakog pojedinca, ali da je to čak i za konkretnog pojedinca neizmjerno manji rizik od onog da živi u društvu koje je neprocijepljeno, možeš upozoravati na iskvarene Wakefieldove metode koliko hoćeš i ukazivati na sve što je u tome pogrešno, u sukobu interesa, antidatirano, povučeno iz tiska, možeš ukazivati na druge koji su detaljno i korektno opisali sve te slučajeve [2], ali ništa od toga. Oni argumente prihvaćaju kako hoće. Tako kažu da su promjene dijagnostičke procedure odgovorne za "navodnu" učinkovitost cjepiva protiv dječje paralize, ali isti argument ne prihvaćaju kad im kažeš da bi promjene dijagnostičke procedure mogle biti odgovorne i za povećan broj slučajeva autizma. Možeš ti govoriti da je Japan iznimno smanjio procijepljenost protiv ospica i upotrebu MMR cjepiva, a da broj dijagnosticiranih slučajeva autizma i dalje raste, a epidemije ospica divljaju - možeš ti to govoriti koliko hoćeš, ali ništa ne pomaže. Možeš ti ukazivati i da iste statističke i vremenske trendove učinkovitosti cjepiva pokazuje ne samo cjepivo protiv dječje paralize nego i ono protiv rubele, ospica i niza drugih bolesti pa je li se i tu onda "promijenila dijagnostička procedura" ?

Opadanje autoriteta statistike - i stručnjaka koji je analiziraju - u središtu je krize poznate kao "post-istinska" politika.

The declining authority of statistics – and the experts who analyse them – is at the heart of the crisis that has become known as “post-truth” politics.

William Davies, Guardian, 19. siječnja 2017.

Uzalud je to. Jedino što će ti se dogoditi je da te nazovu Gospodinom Dogmaticusom. Zapravo, moram priznati da me je to jučer zabrinulo više ustaša i četnika. Ja kao ni Darwin odavno ne vjerujem u inteligenciju roja i razum "gomile čovječanstva", ali me je sve to svejedno i iznenadilo i zabrinulo.

Imam dojam da je brzina kojom se vraćamo unatrag ogromna, bez obzira na svu tehnologiju i dostupnost podataka, ili možda upravo zbog toga (!) Tko zna na što će uskoro sličiti školski programi, ustavi, zdravstvo i hoće li uopće uskoro više biti ikoga da šta kaže?

Uskoro će meni početi objašnjavati problem dva tijela u Newtonovoj teoriji gravitacije s namjerom da mi pokažu kako je spuštanje na Mjesec apsolutno nemoguće. Pročitali na internetu.

[2] Ben Goldacre, Loša znanost, 2010, Zagreb, OceanMore

Cjepivo protiv ospica

Broj dojavljenih slučajeva ospica i broj napisa o cjepivu protiv ospica. Iz [2].

ŽIGOŠU VAS KAO STOKU DA NE BISTE OSTALI INVALIDI

Opasno je kad se o cijepljenju govori olako i bez poznavanja elementarnih podataka. Naravno da se o svemu treba i može razgovarati i da se sve može propitivati, ali neke su stvari debelo dokazane podacima. Možete na primjer reći da je zemlja ravna ploča, ali to ne govori o tome da ste raskrinkali međunarodnu zavjeru. To govori o tome da niste dobro slušali u školi i promislili o svemu onome što su vas učili.

Možete isto tako reći da cijepljenje ne služi ničemu i da djecu žigošu kao stoku, ali to je, uz to što je netočno i neuko, također i opasno! Zadržimo se na dječjoj paralizi za koju postoje dugogodišnji podaci.

Česte posljedica preboljene dječje paralize su teški invaliditet, deformiteti kostiju i zglobova i mnoge druge zdravstvene, životno opasne komplikacije.

Slika ispod prikazuje podatke koji govore o dramatičnom utjecaju cjepiva na broj oboljelih od poliomijelitisa (dječje paralize) u SADu. Reći da cijepljenje protiv dječje paralize nema nikakvog učinka i da je globalno opasno je jednostavno laž.

Cijepljenje protiv dječje paralize

EPIDEMIJA, CIJEPLJENJE, VJEROJATNOST I IMUNITET KRDA

Reprodukcijski broj epidemije, f, je mjera zaraznosti virusa i dan je kao srednji broj ljudi u necijepljenoj populaciji na koje zaraženi pojedinac prenese bolest. Za gripu je f ~ 1-2, za ebolu f ~ 3, za HIV f ~ 5, za dječiju paralizu f ~ 7, a za ospice f ~ 12 - 18.

PITANJE: Neka se bolest za koju postoji 100% učinkovito cjepivo pojavi u jednog pojedinca u populaciji u kojoj je srednja procijepljenost (postotak cijepljenih) na tu bolest p. Kolika je vjerojatnost da se bolest proširi dalje, tj. da zaraženi pojedinac zarazi još barem jednog čovjeka?

ODGOVOR: 1-pf

U slučaju dječije paralize, u populaciji koja je p = 90 % procijepljena, vjerojatnost širenja je 1-0.97 = 52 %. Ako je procijepljenost 99 %, vjerojatnost je 1-0.997 = 6.8 %.

U slučaju ospica f je znatno veći (~ 15). Ako je procijepljenost 99 %, vjerojatnost širenja je 1-0.9915 = 14 %. U slučaju pada procijepljenosti na 90 %, vjerojatnost širenja raste na 1-0.915 = 79 %.

Što je reprodukcijski broj epidemije veći, to je potrebna veća procijepljenost populacije da bi se epidemija ugasila. Razmatranje se može proširiti da se dobije potrebna procijepljenost populacije za različite bolesti tako da vjerojatnost širenja zaraze bude zanemariva. Ako je (1-p) << 1, onda se vjerojatnost širenja može zapisati i kao f(1-p) [ovo se dobija iz razvoja 1-p^f za p~1]. Ako želimo da vjerojatnost širenja bude značajno manja od 100 %, onda je 1 - p << 1/f, što za potrebnu procijepljenost daje ocjenu

p > 1 - 1/f

Ovo je izraz koji se često može naći u javno-zdravstvenoj, epidemiološkoj literaturi. Uvrštavanjem brojeva za konkretne bolesti dobivamo da je za ospice potrebna procijepljenost veća od 93 %, a za dječiju paralizu veća od 86 %.

Reprodukcijski broj epidemije
<< Virusi u "Znanstvenim krugovima" Izvrsni ministar Barišić >>

Zadnji put osvježeno 21. veljače 2017. godine