Crtice o znanstvenicima, dio četvrti (17. ožujka 2022. godine)

Kako je biti znanstvenik?

Posve je pogrešno pitati nekoga kako je to biti znanstvenik, a još je gluplje kad netko raspreda o tome kako je to biti znanstvenik. Znanstvenika ima milijun vrsta, jednako kao i ljudi, bave se najrazličitijim stvarima na najrazličitije načine. Teško je formulirati nešto istinito u odgovoru na pitanje "kako je to biti znanstvenik". Kakav znanstvenik? Što to znači "biti znanstvenik"? Neki su znanstvenici notorni glupani, neki su slabo pismeni, neki su fini i povučeni ljudi, drugi stalno dižu galamu, neki su insiprativni i inteligentni, drugi su tupi kao lemeš, neki su matematički magovi, drugi nikad nisu naučili diferencijalni račun, neki rade kao vukovi samotnjaci, drugi kao ovnovi predvodnici, neki šute o tome što rade, a neki svima o tome pričaju, vuku novinare za rukav kad god nešto strašno važno objave. Neki objave 150 radova godišnje s pet tisuća koautora, a drugima trebaju godine da objave jedan rad kojeg se ne srame potpisati. Neki ustanovljuju nagrade sa svojim imenom, a neki uopće ne žele vidjeti ni društvo ni svoje kolege.

Postoje doduše smjernice te društvene i birokratske sile koje bi sve znanstvenike htjele ugurati u tablicu, u broj nečega po godini, te broj njegovih koji njega, a i onih koji njemu te s njim svake godine u zadnjih pet godina. Tako znanstvenike doživljavaju oni koji bi htjeli da sve bude po špranci u kojoj se svemu mogu pridijeliti težinski faktori i ocjene. Oni bi htjeli nametnuti administrativni odgovor na pitanje "kako je to biti znanstvenik".

Ne treba slušati znanstvenike koji stalno laprdaju o tome kako je biti znanstvenik, treba ih pitati imaju li što inspirativno za ispričati, a ako nemaju, nema ni razloga da ih bilo tko sluša.

Linnaeusov cvjetni sat

1751. godine Carl Linnaeus je predložio cvjetni sat.

Njegov je sat zapravo vrt u kojem su zasađene različite vrste cvijeća koje se otvaraju u različito doba dana. U takvom bi se vrtu čovjek u svako doba dana mogao osvrnuti oko sebe i prema izgledu cvijeća procijeniti koliko bi moglo biti sati.

Linnaeus je na temelju svojih mjerenja predložio i vrste cvjetnica koje bi se u tu svrhu mogle dobro koristiti. Dan bi započeo s livadnom kozjom bradom (Tragopogon pratensis) koja bi se otvorila u 3 ujutro (!), a završio bi sa žutom graničicom (Hemerocallis lilioasphodelus L.) koja se zatvara oko 8 navečer.

Žutu graničicu nisam dosad slikao, no šestog sam srpnja 2021. godine naslikao onu uobičajenu, narančastu (Hemerocallis fulva; na slici ispod) koje u zadnje vrijeme ima posvuda u nas, čak i na zaraslim komadima zemljišta.

Princ anarhije, biolog

Petar Kropotkin, "princ anarhije", jedan od utemeljitelja anarhističke misli, bio je prirodnjak i po obrazovanju i po interesu. Kad je nakon bijega iz ruskog zatvora završio u Engleskoj, kratko se vrijeme bavio prikazom novih knjiga za časopis Nature. U toj je ulozi pročitao i članak "Darwinovog buldoga", T. H. Huxleya, koji je evoluciju portretirao isključivo kao nemilosrdnu borbu za opstanak. Kropotkin je kao mladi carski vojnik proveo tri godine na geografskoj ekspediciji u Sibiru gdje je čitao i Darwina, ali i bilježio prirodne fenomene te opazio da životinje često međusobno surađuju, da se udružuju u obrani od predatora, da upozoravaju jedne druge na opasnost, da zajedno rade, iako korist ima samo jedna od njih - omiljeni primjer bili su mu kukci Nicrophorus koji žive samostalno, ali koji ponekad pomažu jedan drugome da zakopaju raspadajući organski materijal kojim će se hraniti potomstvo samo jednog od tih kukaca.

U pravilu žive samački, ali kad jedan od njih otkrije lešinu miša ili ptice, koju nikako ne može sam zakopati, poziva četiri, šest ili deset drugih kukaca da obave ovaj posao zajedničkim naporima.

Posebno je, naravno, bio inspiriran suradnjom sibirskih domorodaca što ga je potaknulo i na razradu anarhističke političke misli. O svemu tome je napisao i nekoliko radova koji su bili zapravo izravna "kontra" Huxleyu. Fenomen uzajamne pomoći (mutual aid) temelj je i njegove biološke i političke misli.

Kropotkina smo mnogi čitali u vrlo drukčijem kontekstu, no danas ga i biolozi često smatraju jednim od prvaka darvinističke struje koja u procesu evolucije naglašava kooperaciju i međuovisnost nasuprot kompeticije.

Brbljavi i iracionalni Hipas iz Metaponta

Prema jednoj verziji, Hipas iz Metaponta (530 - 450 p.n.e.) razglasio je da svijet nije uopće racionalan i da se prema tome "rezonancije" u njemu ne mogu opisati kao omjeri (malih) prirodnih brojeva. Glazba je svijeta, dakle, nesumjerljiva i iracionalna, a najlakše se to vidi po iracionalnosti hipotenuze trokuta kojemu su obje katete 1 (iracionalnosti korijena iz dva, tj. činjenice da se taj broj ne može zapisati kao omjer dva prirodna broja).

Za njegove pitagorejske drugove bila je to strogo čuvana tajna, rupa u tkanju svemira koju je trebalo brižno kriti zbog katastrofe koja bi uslijedila kad bi se tog znanja dokopali oni neposvećeni. Zato su Hipasa u jednom ribolovu, dok se ovaj radovao bogatom ulovu cipala izvlačeći mrežu, utopili, a da ovaj nije imao pojma da mu drugovi rade o glavi. Oni su smatrali da je njegova žrtva nužna radi očuvanja racionalnosti svemira.

U drugim verzijama legende o Hipasovom kraju, njegova je brbljavost razgnjevila bogove koji su ga utopili šaljući oluju na njegov brod. Prema Jamblihu iz Apameje (245 - 325), Hipas se razbrbljao ne o iracionalnosti korijena iz 2, nego o "sferi od dvanaest peterokuta" (što je slično, samo se tamo pojavljuje korijen iz 5), tj. opisao je tajnu dodekaedra, koju je, prema Pitagorejcima, ukrao od NJEGA. ON je, naravno, Pitagora čije se ime skoro nije smjelo ni spominjati i kojeg su njegovi sljedbenici smatrali (polu)bogom.

Prokletstvo slave

William Griffith McBride bio je australski znanstvenik koji je otkrio teratogenost talidomida tj. pokazao je da uzimanje talidomida u trudnoći može uzrokovati deformitete ploda. Lijekovi koji sadrže talidomid uzrokovali su deformitete kod dvadesetak tisuća djece rođene uglavnom u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća.

McBrideovo otkriće objavljeno 1961. godine smatralo se jednim od najvećih otkrića australske znanosti i za njega je bio višestruko nagrađivan. Osnovao je i institut koji se bavio istraživanjima ranih stadija trudnoće.

1981. godine McBride objavljuje rad u kojem je tvrdio da lijek Debendox također uzrokuje deformitete novorođenčadi. Uslijedile su brojne tužbe protiv proizvođača lijeka u kojima je McBride rado i često svjedočio. Ispostavilo se da je McBride namjerno falsificirao rezultate objavljene u radu iz 1981. godine te da o tome nije obavijestio koautore iz svog instituta koji o tome nisu imali pojma sve dok rad nije objavljen. Nakon što su njegovi koautori javno protestirali nakon objave rada, McBride ih je otpustio iz svog instituta.

McBride je umro 2018. godine.

O jednom prestižnom ekspertu

Thomas J Webster, navodni ekspert za nanotehnologiju i "nanomedicinu", dao je u svibnju 2021. godine otkaz na Northwestern sveučilištu nakon što se otkrilo da je barem pedesetak njegovih članaka problematično te da je mnogo toga u njima ili izmišljeno ili (auto)plagirano.

Webster, rođen 1971. godine, autor je brojnih članaka u prestižnim časopisima, utemeljitelj časopisa, član brojnih društava i akademija, a citiran je oko 45000 puta (2021. godine).

Vrhunski svjetski hidroksiklorokin

Didier Raoult kojeg je skupina francuskih liječnika odlučila tužiti zbog izjava o pandemiji inače ima svoj institut, IHU – Méditerranée Infection. Na tom se institutu promovira praktički samo on, iako na institutu ima mnogo suradnika i (stranih) studenata koje financira uglavnom francuski proračun. Poznat je po otkriću gigantskih mimivirusa, a bio je glavni promotor liječenja covida hidroksiklorokinom (i azitromicinom). Pored Trumpa.

Njegov je laboratorij poznat i po krivotvorenju i lažiranju podataka, a on po zlostavljanju suradnika i studenata, zapravo po nedodirljivom božanskom statusu koji ima u "svom" institutu. Laboratorij naravno pruža razne "dijagnostike", a ima i nekoliko "proizvoda". Na njemu se odvija i nekoliko startupova. Europska komisija, a i svi ostali financijeri istraživanja vole financirati poduzetništvo u kombinaciji sa znanošću - to je praktički preduvjet za projekte. Nema veze ima li ikakve veze s vezom.

Uz sve je to Raoult je poznat i kao vrhunski svjetski znanstvenik, citiran skoro 200000 puta po Google Scholaru, a pogotovo u 2020. godini gdje se citira njegova genijalna terapija hidroksiklorokinom i azitromicinom. Taj je članak dosad (ožujak 2022.) prema Google Scholaru citiran oko 5500 puta.

Ugledni znanstvenici kao popovi

Ugledni znanstvenici htjeli bi da mislite da su moralne vertikale, zato što ih se povezuje s idealom znanosti. Isto to bi htjeli da mislite i popovi, zbog njihove navodne povezanosti s idealom boga. No, kako popovi obično nisu moralne vertikale, tako nisu ni ugledni znanstvenici.

Nikad ne treba zaboraviti da je otac američkog svemirskog programa bio Wernher von Braun, genijalni aeronautički znanstvenik i inženjer, ali i SS-ovac i konstruktor V2 raketa. Te su rakete, koje su nacisti rokali po civilima Londona, proizvodili robovi pokupljeni po koncentracijskim logorima, a mnogo ih je u procesu i umrlo. Amerikancima ništa od toga nije bilo previše važno i brzo su "oprali" njegovu nacističku prošlost jer su ga angažirali u svemirskom programu koji je i uspješno vodio. Nacist je odveo Amere na Mjesec, on i njegovih 1600 njemačkih kolega koje su Amerikanci naprosto pohvatali po Njemačkoj i preselili u Ameriku, praktički bez ikakvog pitanja. Sovjeti su radili isto.

Johannes Stark, za kojeg zna svaki student fizike čim krene učiti o kvantnoj mehanici, dobio je za svoj eksperimentalni rad Nobelovu nagradu, ali je bio i zadrti nacist. Pisma je potpisivao s "Heil Hitler", pisao za časopise i propagandu SS-a, a zagovarao je stav da bi znanstvenici u Njemačkoj morali biti isključivo čistokrvni Nijemci. Iako je nakon rata osuđen na 4 godine zatvora, kazna mu je ukinuta i umro je u miru, slavi i ugledu.

Philip Lenard, još jedan njemački nobelovac i član brojnih europskih akademija bio bi i žešći nacist da u doba rata nije bio već u poznim godinama. Bio je osobni Hitlerov savjetnik i "vođa arijske fizike". Teoriju relativnosti nazivao je "židovskom prevarom". Umro je 1947. godine, u svojoj 85. godini, u ugledu i slobodi.

Ovo su, naravno, tek tri primjera od tisuća primjera koji bi se mogli navesti. Treba imati u vidu u ovo doba pandemije da ugledni znanstvenici, iako se čine kao spasitelji i moralne vertikale, to obično nisu čak ni ako guguću i umilno trepću.

To je divno pitanje

M. Inzlicht (U. Toronto): Postoji jedan veliki projekt koji mnogi od nas imaju, od agencije Canada Foundation for Innovation, i u ovom projektu se naglašavaju, doslovno i stalno, [riječi kao] "inovativno", "probojno", "vrhunsko". To je skoro kao neka parodija, karikatura i vrlo loš poticaj. Pišete o vlastitom istraživanju na taj grandiozan način, kao da ćete riješiti sve svjetske probleme. Problem, dakle, postoji počevši od agencija koje dodjeljuju projekte, ali pojavljuje se i kod sveučilišnih administratora koji sve to evaluiraju, jer oni žele projekte, a i u samim časopisima. Fundamentalna znanost ne bavi se uvijek potjerom za novim, nečim što otvara nove teritorije. Radi se o gradnji kuće i ako su vam temelji kuće truli, ako je otpočetka grana istraživanja izgrađena na klimavim temeljima, sav se taj pothvat može srušiti. I upravo se to događa.

A. Kim: Kad čitamo i čujemo o svim tim problemima i svemu što se događa, to uistinu čini čovjeka skeptičnim. Zašto bismo trebali vjerovati ičemu što se objavi?

M. Inzlicht: To je divno pitanje.

- odlomak iz "Cited" podcasta, epizoda "Repeat after me", moj prijevod s engleskog

Profitna margina

Znanstvenici bi trebali imati na umu da su časopisi uglavnom profitna djelatnost čije profitne margine* dosežu i do 40%. U 2017. godini, globalni prihodi od znanstvenog izdavaštva bili su procijenjeni na 19 milijardi funti (~ 24 milijardi $), a u 2010. godini profitne margine bile su veće nego u Appleu, Googleu ili Amazonu. Profitni cilj može zasjeniti činjenje onoga što je najbolje u akademskom ili društvenom smislu. Glavni način na koji časopisi manipuliraju svojim faktorom utjecaja je da objavljuju u područjima s najvećim brojem istraživača (npr. u istraživanju raka) i u područjima u kojima su istraživački učinci najveći.

* profitna margina - obično omjer neto prihoda i prihoda tj. (prihod - trosak) / (prihod).

- C.A. Chapman et al, Games academics play and their consequences: how authorship, h-index and journal impact factors are shaping the future of academia, Proc. R. Soc. B 286, 20192047, odlomak; moj prijevod s engleskog

<< Kapljice pelinkovca, dio šesti Ovo nije poezija >>

Zadnji put osvježeno: 29. ožujka 2022. godine