Crtice iz nedavnog čitanja o ekonomiji i šire (23. svibnja 2018. godine)

I zato mislim da bismo trebali pozvati buldožere i zahtijevati potpuno novi način razmišljanja o upravljanju, biznisu i tržištu. Ukoliko želimo da moćni postanu odgovorniji, onda moramo prestati podučavati studente da su herojski reformski lideri odgovor na svaki problem ili da je smisao učenja o poreznim zakonima izbjegavanje oporezivanja, ili da je stvaranje novih žudnji smisao oglašavanja. U svakom od ovih slučajeva poslovna škola se ponaša kao apologet, prodajući ideologiju kao da je znanost.

[]

Ukoliko obrazujemo naše studente o neizbježnosti kapitalizma sazdanog od zubiju i kandži, nije uopće iznenađujuće da završavamo s opravdanjima masivnih isplata ljudima koji preuzimaju ogromne rizike s tuđim novcem.

[]

Zato što posuđuje togu i akademsku kapu sveučilišta i zakriva svoje znanje u mašineriju znanosti - časopise, profesore, velike riječi - relativno je lako zamisliti da su znanje koje poslovna škola prodaje i način na koji ga prodaje nekako manje vulgarni i glupi nego što to oni zbilja jesu.

Martin Parker, Why we should bulldoze the business school, The Guardian, 27. 4. 2018. (moj prijevod)

literatura, SLO
Razmislite o razlici između kapitalističke kompanije, u kojoj većina radi zbog dobrobiti nekolicine, i socijalističke kooperacije, u kojoj moje sudjelovanje u projektu uvećava dobrobit svih ostalih, i obratno. Tu se ne radi o pitanju nekakvog svetačkog sebe-žrtvovanja. Proces je ugrađen u strukturu institucije.

Marxov cilj je užitak, ne rad. Najbolji razlog da se bude socijalist, pored toga da iritirate ljude koji vam se ne dopadaju, je što prezirete nužnost rada. Marx je smatrao da je kapitalizam unaprijedio proizvodne snage do točke u kojoj se one, u drukčijim društvenim odnosima, mogu iskoristiti za emancipaciju većine muškaraca i žena od većine ponižavajućih oblika rada. A što je mislio da ćemo tada raditi? Štogod želimo. [] Stvar je, međutim, da ta vrsta slobodne aktivnosti mora biti dostupna svima. Više ne bismo tolerirali situaciju u kojoj je manjina uživala zato što je većina radila.

Terry Eagleton, In Praise of Marx, The Chronicle of Higher Education, travanj 2011 (moj prijevod).

literatura, SLO
Stotine i stotine ljudi sjatili su se [u Silicijskoj dolini] tražeći bolji posao, i još uvijek nije bilo dovoljno aplikanata da popune sve natječaje za Java legende, Python razbijače, Hadoop heroje i ostale djetinjaste klasifikacije koje su opisivale različite programerske specijalnosti. Techiji bi se zvali skoro pa svakako samo da izbegnu stigmatizirajuću oznaku "radnika". Oni bi se mogli pogledati u zrcalo samo ako je njihova vizitka dokazivala da su rok zvijezde ili nindže ili nešto romantično i hrabro i individualistično - bilo što osim istine, bilo što osim radilice.

[]

Tamna strana Big Techa, s kojom se mnogi potrošači tek počinju suočavati, nije neki nusprodukt kalifornijskog stila "svjesnog kapitalizma" - nesretni pogrešan korak u inače herojskom naporu da se "promijeni svijet". Glad za profitom, filistejstvo i mizantropija jesu i uvijek su bile u srži poduzetništva. Nova vrsta milijardera iz Silicijske doline znali su točno što rade. Plan je bio da uzmu sav novac i pobjegnu - na Mars, ako treba.

[]

Više od trećine američkih radnika se danas kvalificira kao "freelanceri" ili "radnici po potrebi" - to znači da se njihov život odvija sukladno potrebama prohtjeva njihovih menadžera. To je zato što je izbor da postanu poduzetnici za njih načinio netko drugi. Uništenje socijalne pomoći, javnog obrazovanja i organiziranog rada stvorili su nešto što možemo nazvati ekonomijom za 50 centa, sustav strukturiran tako da nudi samo dva izbora: "Obogati se ili umri pokušavajući." George W Bush zvao je to "društvom vlasnika". Obama, hipnotiziran i očaran svojim donatorima iz Silicijske doline, dao nam je "Startup Ameriku". A Donald Trump, najsretniji pobjednik u povijesti, vladao je nacijom "gubitnika". Prema zadnjoj iteraciji Američkog Sna, ukoliko još niste milijarder, niste pokušavali dovoljno uporno.

Corey Pein, How to get rich quick in Silicon Valley, The Guardian, 15. travnja 2018. (moj prijevod).

Zivio Prvi maj
Mainstream ekonomija je postala skup pretpostavki čija je svrha racionaliziranje trickle-down* poreznih politika koje favoriziraju financijski sektor. U isto vrijeme zadužuju ostatak ekonomije, praveći tako od ekonomskog viška kamatne naknade, reciklirajući ih u nove dugove. Opravdanje takve taktike je tvrdnja da bogatstvo koncentrirano na vrhu uzdiže i ostale ("bogati stvaraju radna mjesta"). Cilj takve politike je da oporezivanje s financijskog kapitala i imovine prijeđe na oporezivanje radništva i industrije.

[]

Gospodin Greenspan je pronašao neočekivanu vrijednost u terećenju obitelji dugom. Ukazao je Kongresu da američke obitelji toliko duguju kroz svoje domove, kreditne kartice i druge obveze da su preplašene na spomen štrajka. Uplašeni su i da bi se žalili na uvjete rada jer ih samo ta jedna plaća razdvaja od pada u beskućništvo. Ne dobiti plaću znači propustiti ratu otplate kredita - što bi samo od sebe povećalo stope otplate dugova na kreditnim karticama (do 30%) i nadovezalo provizije zbog kašnjenja u plaćanju.

*Trickle-down ekonomija - ekonomska teorija i praksa koja zagovara porezne olakšice ili čak potpuno oslobađanje od oporezivanja najbogatijih jer oni navodno investiraju u poslovne pothvate i otvaraju nova radna mjesta. Vrlo poznata i prisutna i u Hrvatskoj i to u nizu poreznih "reformi". (moja primjedba)

Michael Hudson, U ime napretka, svijet tone k neokmetstvu

literatura, SLO
Birokracija danas dolazi prerušena u jezik promjene. Organizacije su pune ljudi čije je posao da kreiraju promjenu bez ikakvog stvarnog razloga.

Proizvodnja ispraznih promjena zahtijeva stalan dotok novih trendova i moda menadžmenta. Nasreću, postoji razgranata industrija dobavljača biznis kenjaža koji iste vrlo rado isporučuju. Za svaku novu promjenu, potrebna je nova kenjaža. Gledajući unatrag kroz listu biznis kenjaža koje sam zabilježio tijekom sastanaka, shvatio sam da je većina toga bila vezana uz nove isprazne birokratske incijative, koje su u to vrijeme smatrane iznimno hitnim, ali su vjerojatno posve zaboravljene za nekoliko godina.

Jedna od korozivnih posljedica biznis kenjaža može se vidjeti i iz statistike da 43% svih učitelja u Engleskog razmišlja o napuštanju posla u idućih pet godina. Najčešće navođeni razlozi su sve veći radni napori uzrokovani pretjeranom administracijom te nedostatak vremena i prostora koje bi mogli posvetiti obrazovanju učenika.

Andre Spicer, From inboxing to thought showers: how business bullshit took over, The Guardian, 23. studenog 2017 (moj prijevod).

literatura, SLO
Socijalistički buržuji žele sve prednosti životnih uvjeta modernog društva bez borbi i opasnosti koje iz njih nužno proizlaze. Oni žele postojeće stanje društva s odbitkom elemenata koji ga revolucioniraju i rastaču. Oni žele buržoaziju bez proletarijata.

[]

Drugi, manje sustavni, a više praktični oblik socijalizma pokušavao je radničkoj klasi ogaditi svaki revolucionarni pokret dokazujući da njoj ne može koristiti ova ili ona politička promjena, nego samo promjena materijalnih uvjeta života []. Pod promjenom materijalnih uvjeta života taj socijalizam međutim nipošto ne podrazumijeva ukidanje buržoaskih odnosa proizvodnje, što je moguće samo revolucionarnim putem, nego administrativna poboljšanja koja se obavljaju na podlozi postojećih odnosa proizvodnje, koja dakle ne mijenjaju ništa u odnosu kapitala i najamnog rada, nego u najboljem slučaju umanjuju buržoaziji troškove njene vladavine i pojednostavljuju njeno upravljanje državom.

Svoj odgovarajući izraz postiže buržoaski socijalizam tek ondje gdje postaje pukom govorničkom figurom.

Slobodna trgovina! - u interesu radničke klase; zaštitne carine! - u interesu radničke klase; zatvorska reforma! - u interesu radničke klase; to je zadnja, jedina ozbiljno mišljena riječ buržoaskog socijalizma. Socijalizam buržoazije sastoji se upravo od tvrdnje da su buržuji buržuji - u interesu radničke klase.

K. Marx i F. Engels, Manifest Komunističke partije

ZG velesajam
Danas, kao i uvijek, čovječanstvo se dijeli na robove i slobodne ljude. Jer tko god od svojega dana nema dvije trećine za sebe, rob je, što god on inače bio: državnik, poslovni čovjek ili znanstvenik.

F. Nietzsche, Menschliches, Allzumenschliches (moj prijevod).

<< Razgovori o znanosti u parku Nekoliko crtica o optimizmu >>

Zadnji put osvježeno: 23. svibnja 2018. godine