ČAK JE I MAČKA SPOZNALA

Shvatio sam jutros
Da je mačka ozbiljnija od mene
Iako ima jedva sedam godina
I znam je otkad je bila
Kržljavo mače
Što se bojažljivo prikradalo kući
Da isprosi kakav komadić mesa.
Ne znam kako se dogodilo
Da me je mačka prestigla
U poimanju svijeta
Tek sam to jutros primijetio
Kad sam je išao pozdraviti
I kad me dočekala
U jednom od svojih buda-stanja
Kad dostojanstveno prede
Dok je češkam pod bradom.

Kako se uopće dogodilo
Da sam tako zaostao u razvoju
Pa i dalje mislim
O najglupljim stvarima
I zastajem pored
Najnevažnijih mjesta
U kojima nema baš ničeg
Vrijednog zastajanja
I ničega o čemu bi se moglo
Išta važno ispričati
U nekim ozbiljnim kontekstima
O kojima, kao što znamo,
Ovisi cijeli svijet
Koji će sasvim sigurno propasti
Ako netko sve te prevažne probleme
Ne shvati nadasve ozbiljno.

Čak je i mačka spoznala,
Pomislio sam jutros,
Iako ima jedva sedam godina
Da život nije sačinjen
Od bubamara na klasovima ječma
I sunca u krošnjama trešnje
Početkom travnja,
Kad latice zamirišu
Život je mnogo, mnogo
Ozbiljnija priča od toga
Ali ja svejedno
Nikako da shvatim.