Abelija, 8. listopada 2017. godine

Na slici je grančica abelije x grandiflore naslikana prije tri dana. >> Kliknite na sliku da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji. Taj cvijet cvate kod moje mame već dugo vremena, a prema tome kako izgleda, ne namjerava prestati, u neumoljivom jesenenskom sivilu koje se već odavno prikrada između pokojeg sunčanog dana, kad se tješimo da svjetlosti još ima i kad se većina cvata osim pokojeg zalutalog ružinog pupoljka već sparušila ili nestala kao da ga nikad nije ni bilo.

Abelija x grandiflora je hibrid abelije uniflore i kineske abelije (abelia chinensis). To je polu-zimzeleni (!) grm promjera ~ 1.5 metara i visine ~ 1 m. Listovi su mu u ovo doba jeseni tamno zeleni s prijelazima prema tamnijem narančasto-smeđem i ljubičastom. Grančice sadrže veliki broj ružičasto-ciglastih čašičnih latica (eng. sepals) i svega nekoliko sitnih bijelih cvjetova, promjera ~ 1 cm, s po pet latica.

Slika ispod prikazuje abeliju unifloru. Objavljena je u časopisu Jardin Fleuriste koji je godinama uređivao, a i većinu sadržaja napisao, Charles Antoine Lemaire (1801- 1871). Ispod slike u publikaciji može se pročitati Fitch što bi moglo značiti da je Walter Fitch, o kojem sam pisao u postu o >> rododendronu autor ove ilustracije. Lemaire je devet godina bio i urednik Flore des Serres et des Jardins de l’Europe, časopisu o kojem sam pisao u postu o >> brugmansiji.

<< Borovica .

Zadnji put osvježeno: 8. listopada 2017. godine.